Svi su primijetili da je snijeg pod nogama škripao po ledenom vremenu. Zašto škripi kad je snijeg samo voda? Zašto led i lokve ne zaškripe? Za to postoji znanstveno objašnjenje.
Snijeg škripi pod nogama samo po ledenom vremenu, što je temperatura niža, ton zvuka koji čujete viši je. Ljudi bliski prirodi, iskusni prirodoslovci mogu odrediti snagu mraza prema prirodi škripanja snijega.
Pahulja se sastoji od mnogih kristala leda međusobno zaleđenih. Pod bilo kojim pritiskom ti se kristali lome, a budući da ih ima puno, čujete ovaj zvuk. Što je temperatura zraka niža, snježne pahuljice postaju sve tvrđe i škripa snijega jača. Ako mraz nije jak, kristali će se savijati, a ne lomiti, tako da nema jakog snažnog krckanja.
Na temperaturama ispod -8 stupnjeva, zvučni spektar škripe snijega pomiče se do visokih frekvencija, a s još većim padom temperature, intenzitet zvuka povećava se za jedan decibel. Sada možete šetati zvukove rezanja i cviljenja dok hodate po snijegu.
Drugi razlog za škripav snijeg je trljanje kristala leda jedan o drugi dok se kreću pod vašim nogama.
Pahulje imaju složen oblik i mijenjaju se na putu do mjesta slijetanja od šesterokutne ploče do pahuljaste zvijezde i višeznačnog cvijeta. Neke zbirke sadrže više od pet tisuća fotografija različitih pahulja. U Sibiru se za mirnog vremena mogu stvoriti snježne pahuljice promjera do 30 centimetara. Snježni nanosi od takvih pahuljica rastu doslovno pred prolaznicima.
Ali i najmanji nalet vjetra razbije nakupine snijega i pretvori ih u pojedinačne pahulje i njihove fragmente. U Yakutiji, kada je mraz ispod 40 stupnjeva, pahulje izgledaju poput ledenih iglica, "dijamantne prašine". A sjaj takvih „dijamanata“na suncu gotovo je sjajniji od prirodnih.
Naravno, takve će pahulje glasno zaškripati kad na njih nagazite, njihova tvrdoća na takvom mrazu je maksimalna. Na ovaj način snijeg može kombinirati zapanjujuću ljepotu i misterioznost, a pritom ostati samo voda.
