Sporovi o prednostima i nedostacima tržišnog gospodarstva ne jenjavaju između ekonomista različitih škola i trendova. U svom čistom obliku u suvremenom svijetu tržišna ekonomija praktički nije nigdje zastupljena. Većina država u svojoj praksi koristi mješovitu ekonomiju, gdje postoji i utjecaj tržišta i regulacija od strane države.
Prednosti tržišnog poljoprivrednog sustava
Bezuvjetne prednosti tržišnog gospodarstva uključuju činjenicu da proizvođač nastoji uzeti u obzir interese potrošača i razmišljati o njegovim prednostima. Samo potpuno i svestrano zadovoljenje potreba kupaca može osigurati maksimalnu dobit za tvrtku. Ako poduzetnik ne uzme u obzir ovu važnu točku, njegova roba ili usluge neće biti tražene, a okretniji konkurenti zauzet će ovu tržišnu nišu.
Slobodno tržište donekle pretpostavlja konkurenciju. Konkurencija između proizvođača još je jedan plus tržišta. Omogućuje osiguravanje najviše razine kvalitete proizvoda, jer se u protivnom jednostavno neće kupiti.
Mehanizam konkurencije štiti tržišni prostor od nesavjesnih proizvođača i zastarjelih tehnologija.
Tržišni mehanizmi pružaju sudionicima ekonomskih odnosa relativnu slobodu izbora. Stranke u gospodarskoj aktivnosti ne ovise ni o kome u donošenju odluka, prilikom odabira partnera i izvođača, u sklapanju poslovnih ugovora. Ova "ekonomska demokracija" svojstvena tržištu također je njegova jača strana.
Mane tržišnih mehanizama
Koji su nedostaci tržišnog gospodarstva i njegove slabosti? Čak i najsavršeniji i dobro funkcionirajući tržišni mehanizam nije u stanju u potpunosti zaštititi poslovne sudionike od zlostavljanja i agresivne marketinške politike, u kojoj su sva sredstva dobra. Posebnu opasnost predstavljaju tvrtke koje počinju zauzimati položaj monopola izbacujući s tržišta slabije konkurente u svom području djelovanja.
Učinkovito se oduprijeti monopolističkim tendencijama moguće je samo uz pomoć državne regulacije.
Još jedan nedostatak tržišnih metoda je taj što proizvođači često, izravno ili neizravno, nameću kupcima robu i usluge sumnjive vrijednosti u svojoj želji da na bilo koji način privuku pažnju potrošača. Ova se tržišna politika naziva "formiranje potreba" ili "obrazovanje" potrošača. Kao rezultat, kupac troši novac na robu koja mu je objektivno nepotrebna.
Tržišno se gospodarstvo najčešće nije u stanju nositi s problemom proizvodnje dobara i dobara koji su društveno značajni, ali nepovoljni u smislu stvaranja dobiti. U pravilu je država prisiljena poduzeti proizvodnju takvih neprofitabilnih proizvoda.
Vrlo značajan nedostatak tržišnog gospodarstva je i taj što nije u stanju pružiti socijalna jamstva sudionicima u proizvodnom procesu i populaciji sposobnoj za rad pružiti punu zaposlenost. Valna promjena na tržištu, popraćena periodičnim krizama i zatvaranjem proizvodnje, ispunjena je potencijalnom opasnošću od nezaposlenosti.
