Lingvistički rječnik posebna je knjiga. Ovo je zbirka rječničkih zapisa koji pokazuju osnovna svojstva riječi. Zadaća rječnika je objasniti značenje riječi, njezine gramatičke, etimološke, leksikološke i druge karakteristike.
Zajedno, svi lingvistički rječnici teže cilju opisivanja i normalizacije rječnika jezika.
Glavni je objekt lingvističkih rječnika riječ koja se može okarakterizirati s različitih strana (semantička, stilska, podrijetla itd.)
Za razliku od enciklopedijskih, lingvistički rječnici objašnjavaju značenja riječi, pokazuju njihova gramatička svojstva i sadrže sve dijelove govora (klase riječi).
Postoje mnoge vrste i vrste jezičnih rječnika. Razlikuju se u sastavu, broju i prirodi objašnjenja značenja riječi.
Prema sadržaju, zadacima i metodama leksikografskog opisa, lingvistički se rječnici mogu podijeliti na objašnjenje, strane riječi, povijesne, etimološke, dijalekatske, homonime, sinonime, antonime, frazeološke, pravopisne, ortoepske i rječnike jezika književnika.
Objašnjavajući rječnici daju tumačenje riječi i govore o njezinoj uporabi.
Rječnici jezičnih poteškoća opisuju poteškoće koje se mogu pojaviti u uporabi određene riječi ili njezinog oblika.
Frazeološki rječnici odražavaju specifičnost i nacionalnu kulturu jezika. Neophodni su za poboljšanje govorne kulture.
Kolokacijski rječnici podučavaju točnost izražavanja misli.
Ortoepija - pomažu u ispravnom stavljanju stresa u riječi.
Rječnici pravopisa pružaju gramatički ispravan pravopis riječi.
Interpunkcijski vodiči neophodni su za ispravnost interpunkcijskih znakova.
U rječniku se u pravilu nadopunjuju fraze, primjeri iz beletristike, frazeološki izrazi koji ilustriraju određenu riječ.
Rječnici su najmjerodavnija referentna publikacija u kojoj možete pronaći iscrpne odgovore na bilo koje pitanje koje vas zanima. Potrebno ih je koristiti. Veliki francuski filozof Voltaire također je rekao da je rječnik svemir po abecednom redu. A sve ostale knjige sadržane su samo u njoj: "poanta je samo u tome da ih se iz nje izdvoji".