Republika Nagorno-Karabah je samoproglašena i nije priznata na teritoriju Azerbejdžana. Ipak, ona ima državnu strukturu u obliku predsjedničko-parlamentarne republike, gdje su predsjednik i premijer najviši dužnosnici izvršne vlasti, a Narodna skupština najviše zakonodavno tijelo.
19. srpnja 2012. u NKR-u su održani redoviti predsjednički izbori na kojima su sudjelovali dosadašnji predsjednik Bako Sahakyan, bivši zamjenik ministra obrane Vitaly Balasanyan i prorektor podružnice Stepanakert Jerevanskog agrarnog sveučilišta Arkady Soghomonyan.
Prema podacima CIK-a nepriznate republike, 73 tisuće glasača izrazilo je svoju volju, njih 47 tisuća glasalo je za dosadašnjeg šefa republike Baka Saakjana, 20 tisuća glasalo je za Vitalija Balasanyana.
Pogoršanje unutarpolitičke situacije u Nagorno-Karabahu, uobičajeno za postsovjetski prostor, nije se dogodilo - suparnici pobjednika prepoznali su rezultate izbora. Međutim, Vitaly Balasanyan nije čestitao novoizabranom predsjedniku, objašnjavajući to nizom prekršaja na biračkim mjestima.
Svjetska zajednica, naravno, nije priznala izbore kao legalne. Ipak, nisu ih zatvorili, a na dan izbora u Nagorno-Karabahu bio je prisutan niz predstavnika međunarodnih institucija.
Nakon toga, supredsjedatelji armenske skupine američkog Kongresa Frank Pallone i Ed Royce čak su javno dali visoku ocjenu kvalitete izbora u NKR-u.
Službeni Baku zahtijevao je od Zapada da uopće ne dopušta izbore, a zatim je sve međunarodne promatrače proglasio persona non grata. Bilo ih je preko stotinu iz Austrije, Rusije, SAD-a, Bugarske, Mađarske, Cipra, Poljske, Irske, Češke, Urugvaja, Argentine, Izraela.
Na izbore su došli predstavnici Abhazije, Južne Osetije, kao i nepriznate Pridnjestrovske Republike Moldavije.
Svi promatrači potvrdili su da su izbori održani u skladu s općeprihvaćenim normama demokracije. Inauguracija novoizabranog predsjednika NKR-a Baka Saakyana zakazana je za 7. rujna. Drugi put će položiti zakletvu na vjernost svom narodu, stavljajući ruku na Ustav i Evanđelje iz 17. stoljeća.
