Azazel je jedan od palih anđela. Prvi put su Židovi počeli pričati o njemu. Enohova knjiga kaže da je on bio vođa divova koji su se pobunili protiv Boga. Azazel je bio taj koji je naučio muškarce da se bore, a ženama je dao kozmetiku i umijeće obmane. Zavodio je ljude, učio ih razvratu, pa čak i izumio oružje.
Azazel je izvorno bio anđeo. Ali onda je Bogu okrenuo leđa i, ne bojeći se svog bijesa, pobunio se protiv njega. Pridružio se redovima drugih palih anđela i počeo se boriti protiv Boga. Arkanđelima je naređeno da ga unište, ali Azazel je bio vrlo jak. Arkanđeli se nisu mogli nositi s tim.
Anđeo koji je izgubio krila
Bog je, vidjevši da ovaj pali anđeo ne može biti uništen, naredio jednom od svojih omiljenih junaka - Arhanđelu Rafaelu, da mu odsječe krila, a zatim baci krivokletnika u Pakao. Azazel je završio u Paklu, ali i tamo se nastavio boriti protiv "Božje tiranije".
To je navedeno u Bibliji i opisuje scene života i pada ovog anđela. Također govori o lovu na njega, štoviše, detaljnije. Naravno, nije činjenica da je ta povijesna osoba zaista postojala na našem planetu, ali ovaj je mit odnekud postao poznat mnogim drevnim stanovnicima Zemlje.
Uz Bibliju, ime Azazel spominje se i u drugim izvorima. U nekim se tekstovima naziva Nahash ili primamljiva zmija. U starogrčkoj mitologiji on je Prometej koji je ljudima davao vatru. Među ostalim narodima, spominje se kao Mutu - bog koji personificira podzemlje.
Poznato je i ime Seth, koji se također pripisuje ovom palom anđelu. Ime je s arapskog i aramejskog prevedeno kao "jarac oproštaja" ili demon pustinje. Azazel je sposoban zavesti osobu, povesti je, ali taj je put lažan i u pravilu grešan.
Jarca jarca
Judeja je zemlja koja je doista postojala u antici i tamo je usvojen ritual povezan s imenom Azazel. Zvao se dan "žrtvenog jarca". Ali obično se žrtvovalo tele i dvije koze. Jedan je jarac ubijen kao žrtva za grijehe, a drugi je poslan "u pustinju u Azazel".
Životinja koja je prišla palom anđelu mogla je čak i preživjeti, jer gdje je Pakao, nitko od ljudi nije znao. Koza je izvedena u pustinju i tamo bačena. Životinja se mogla vratiti bivšim vlasnicima, a oni su u pravilu o tome šutjeli.
Spaljene su one životinje koje su ubijene radi oproštaja grijeha. Ali ne samo da su jarci žrtvovani, već su u ime Azazel mogli i ubiti ovna, jarca, goluba ili grlicu. Izgorio je i mali dio brašna i žita. Ovaj su obred, inače, usvojili stanovnici Drevnog Egipta, kao i stanovnici Drevne Azije. Ceremonija nije bila baš estetska i napuštena je tijekom srednjeg vijeka.
Neki izvori kažu da je Azazel ta koja "mora biti otjerana". Drugi rukopisi kažu da je to ime stijene, odakle je žrtvena koza bačena u ponor. U knjigama Tore objavljeno je da se ta riječ naziva i "pod-varijantama" duhovnih sila. Te moći Bog koristi za kažnjavanje ljudi zbog njihovih zločina.
Naravno, slika Azazela koristila se i u literaturi. Prisjetimo se, na primjer, Azazela Mihaila Bulgakova u romanu Gospodar i Margarita, romana Azazel Borisa Akunina. Također se Azazel nalazi u američkoj supkulturi, naime u stripovima, u filmovima X-Men. Ovaj se lik nalazi među Japancima, Britancima i drugim narodima.
