U očima običnih građana astronaut je romantična profesija puna avanture. Zapravo je sve puno složenije. Da bi kratko radili u orbiti, astronauti moraju jako i naporno raditi na zemlji.
Upute
Korak 1
Treba napomenuti da ne mogu svi postati astronauti. Činjenica je da svemirske agencije ne mogu svake zemlje slati ljude u svemir. Uz to, većina država na svijetu jednostavno ne izdvaja dovoljno novca za to. Predstavnici Kine, SAD-a i Rusije najčešće lete u svemir, pa državljanstvo tih zemalja igra važnu ulogu.
Korak 2
Pokazatelji poput starosti i visine od velike su važnosti za odabir astronauta. ESA u orbitu šalje samo ljude stare 27-37 godina, ali NASA je sklonija starosnoj dobi ljudi, njihov je kriterij 26-46 godina. Međutim, prosječna starost astronauta je 34 godine. No, stope rasta ove dvije organizacije gotovo su iste. ESA ima 153 do 190 centimetara, NASA 157 do 191 centimetar.
3. korak
Općenito su tri glavna načina za ulazak u astronautiku. Prvo je završiti dobar tehnički fakultet i otići raditi u raketno-svemirsku korporaciju. Nakon što osoba temeljito prouči strukturu i mogućnosti različitih svemirskih brodova, može podnijeti zahtjev državnom povjerenstvu koje obučava kozmonaute.
4. korak
Druga metoda slična je prvoj, ali nećete morati svladati tehničke specijalnosti, već prirodne znanosti. U orbiti su sada potrebni ljudi koji su profesionalno upućeni u biologiju, ali postoji i znatna potražnja za fizičarima.
Korak 5
Treći put je kroz vojno zrakoplovstvo. Možete se prijaviti za astronauta tek nakon što je osoba letjela više od 350 sati i napravila više od 160 padobranskih skokova. U pravilu se takvi ljudi rijetko upisuju u tim, jer nema dovoljno znanja iz drugih područja znanosti potrebnih za svemirski let.
Korak 6
Nakon prijave, vrijeme je za testove. Štoviše, treba položiti testove ne samo za znanje, već i za fizičko i psihološko zdravlje. Uz to, provjeravaju cjelokupnu povijest podnositelja zahtjeva. Ako u prometnoj policiji postoji čak i mala neplaćena kazna, tada osoba više neće postati astronaut.
7. korak
Zatim slijedi niz pripremnih tečajeva. U različitim zemljama i u različitim razdobljima ove se metode znatno razlikuju. Priprema se obično sastoji od tri faze: fizičke (simulatori brzine, orijentacija u svemiru, umjetna bestežinsko stanje), glavni posao (teoretska i praktična obuka za potrebe ekspedicije) i simulacija situacija (uzlijetanje, slijetanje i tako dalje).
Korak 8
Pa čak i nakon takve pripreme, ne odlaze svi u svemir. Ponekad ljudi moraju pričekati 10-15 godina da konačno uđu u orbitu. Uvijek odaberu najprikladniju osobu za zadani zadatak. Štoviše, samo nekoliko centimetara rasta može postati odlučujući faktor.