Rat u Siriji je civilni. S jedne strane militanti i pristaše sirijske oporbe, s druge strane vlade i savezničke snage. Na trećoj su strani Kurdi, koji su stvorili vlastitu autonomnu regiju s vlastitom vladom.
Upute
Korak 1
U 2006.-2011. Sirija je doživjela jaku sušu. To je dovelo do uginuća stoke i usjeva za 80%. Otpad i loše upravljanje prirodnim resursima prethodili su dezertifikaciji zemljišta i nestašici vode. Gotovo milijun ljudi ostalo je bez sredstava za život. Zbog situacije se seosko stanovništvo, stočari i poljoprivrednici preselili u gradove. Uz to, iračke izbjeglice dolazile su u sirijske gradove živjeti nakon invazije američkih trupa u njihovu zemlju. Nezaposlenost je brzo rasla. Pojačale su se napetosti u gradovima, što je donekle pridonijelo oružanom sukobu.
Korak 2
Uzrok izbijanja građanskog rata bilo je "arapsko proljeće". Počelo je valom puča i demonstracija u arapskim državama 18. prosinca 2010. Državni udari dogodili su se u Egiptu, Tunisu, Jemenu, Libiji. Narod Sirije, koji je bio nezadovoljan autoritarnom vladavinom predsjednika Bashara al-Assada, društveno-političkim sustavom vlade, dominacijom Alavita u strukturama moći, otišao je na javnu demonstraciju 26. siječnja 2011. Stanovništvo je također izrazilo parole protiv korupcije i kurdskog problema.
3. korak
Masovni prosvjedi u Siriji započeli su 15. ožujka 2011. S vremenom je situacija prerasla u narodni ustanak. Demonstranti su zatražili ostavku Assada i njegove vlade. Predsjednik je tenkovima i snajperima suzbio ustanak. Isključite vodu i struju. Vojska je opkolila nekoliko gradova. Bilo je slučajeva kada su vojnici koji su odbili pucati na civile strijeljani na licu mjesta. Što je uzrokovalo masovna dezerterstva u sirijskoj vojsci.
4. korak
Krajem ožujka Bashar al-Assad razriješio je kabinet ministara, ukinuo izvanredno stanje i pomilovao političke zatvorenike. Međutim, to nije spasilo stvar. Budući da su se pobunjenici i prebjezi iz regularne vojske ujedinili i formirali borbene jedinice. Krajem 2011. započeli su borbe pod stijegom Slobodne sirijske vojske.
Korak 5
2012. godine u sukobu su počele sudjelovati i druge zemlje. Pobunjenike su oružjem opskrbljivali Iran, Saudijska Arabija i Katar. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova otvoreno je priznalo činjenicu pružanja pomoći sirijskoj vladi oružjem. Na strani Bashara bili su i DLRK, Venezuela i Iran. Sirijski ministar informiranja rekao je da ljudi iz 83 zemlje svijeta sudjeluju u građanskom ratu. A udio stranaca u oporbi doseže 85%. Možemo reći da se u arapskoj državi vodi mali svjetski rat.
Korak 6
Oružani sukob se nastavlja. 3. lipnja 2014. održani su predsjednički izbori na kojima je pobijedio Bashar al-Assad. Oporba i niz stranih zemalja nisu prepoznali njegove rezultate.
