"Posljednje kinesko upozorenje" ironičan je izraz koji je postao domaća riječ u drugoj polovici 20. stoljeća. Kao što znate, "najnovija kineska upozorenja" mogu se kretati od nekoliko stotina do nekoliko tisuća, dok je očito jasno da, osim upozorenja "riječima", sankcije naznačene u njima neće uslijediti.
Nakon što su Europljani otkrili Kinu, postala je "ukusni zalogaj" za mnoge europske sile, koji su počeli dijeliti gotovo nekažnjeno. Sve europske zemlje koje su počele kolonizirati Kinu smatrale su je "drugorazrednom silom". Stoga su, bez grižnje savjesti, pokrenuli ratove, nemilosrdno uništavali autohtono stanovništvo, trovali ih opijumom i zauzimali teritorije, što je dovelo do stvarne transformacije Kine u polukoloniju nekoliko europskih sila. Nakon Xinhai revolucije 1911. i građanskog rata koji je uslijedio, Kina se potpuno raspala, izgubivši svoju centraliziranu državnu moć za nekoliko desetaka.
To se nastavilo sve do trenutka kada je Veliki Mao došao na vlast u Kini, čija je željezna volja omogućila oživljavanje i stvaranje barem nečeg sličnog državi u njegovoj zemlji koja je patila. No, u početnoj fazi formiranja neovisne kineske države, Kina još nije mogla ozbiljno odbiti svoje protivnike. Od tog trenutka, službene kineske vlasti, pokušavajući sačuvati svoj državni autoritet i prestiž, počele su slati diplomatske note svojim neprijateljima s najnovijim upozorenjima, potpuno svjesne svog beznađa.
Tajvanski sukob
Smatra se da je najveći broj "nedavnih kineskih upozorenja" stigao tijekom tajvanskog sukoba 1954.-1958. Sukob između Kine s jedne strane i Tajvana i Sjedinjenih Država s druge strane nastao je zbog spornih otoka. Sjedinjene Države, ne priznajući kinesku komunističku vladu, aktivno su pomagale i branile Tajvan, koji je gradio komunizam vlastitog tipa. Tijekom sukoba američki izviđački dronovi neprestano su kršili zračni prostor Kine.
Kineske vlasti, ogorčene takvom bestidnošću, poslale su Amerikancima nepregledna diplomatska upozorenja preko UN-a koja se, prema nekim izvorima, nakupila oko 9000. SAD nisu reagirali na sva upozorenja Kineza da "poduzmu akciju" i nastavili slati svoje dronove. Kinezi su oborili neke izviđačke zrakoplove, ali nisu se usudili poduzeti ozbiljnije korake. U tom su razdoblju svjetski mediji puno pisali o "najnovijim kineskim upozorenjima", što je ovaj izraz učinilo kućnim imenom i nadaleko poznatim.
Sukob u blizini otoka Damansky
1969. izbio je još jedan sukob, ovaj put između Kine i SSSR-a u blizini otoka Damansky, koji je također pokrenuo tok "posljednjih kineskih upozorenja" kojima je kineska vlada bombardirala Ministarstvo vanjskih poslova SSSR-a. Ovog je puta bilo puno manje upozorenja, samo 328, jer uvijek nisu imale ozbiljnih posljedica za SSSR. Nakon ovog sukoba, politički pismeni građani Sovjetskog Saveza počeli su koristiti frazu "328. posljednje kinesko upozorenje" u svom svakodnevnom govoru.
