Bičevanje palicama jedna je od vrsta tjelesnih kazni koja je poznata od davnina. Štapovi su kažnjavani u Drevnom Egiptu, i Drevnom Rimu i Drevnoj Grčkoj. Kazna štapom bila je raširena u Europi do kasnog 19. stoljeća, a u Velikoj Britaniji do sredine 20. stoljeća.
Upute
Korak 1
Štapovi su izdanci breze, vrbe, lijeske i drugog grmlja i drveća koji su korišteni za tjelesno kažnjavanje. Krivca su javno šibali tankim elastičnim i savitljivim šipkama. Zanimljivo je da se upotreba šipki kao kazne s vremenom poboljšala: šipke su temeljito namočene u slanoj vodi kako bi im dale još veću elastičnost.
Korak 2
Kažnjavanje šipkama u svako doba bila je jedna od vrsta kažnjavanja osobe za počinjenje kaznenog djela. Treba napomenuti da su se od davnina sitno huliganizam, otpor uhićenju, sitna krađa itd. Smatrali kaznenim djelom. Činjenica je da bi bilo previše okrutno ići u zatvor zbog takvog nečega, ali poučno je javno kažnjavanje i sramoćenje osobe.
3. korak
U istočnim zemljama i dalje se koristi bičevanje šipkama. Ali ne pate svi od ovoga, već samo žene. Osnova za primjenu ove kazne je neposluh i neposluh prema mužu itd. Bičevanje šipkama i dalje se koristi u župnim i nedjeljnim školama. I djeca koja dolaze u ove obrazovne ustanove i odrasli koji tamo rade (pjevači, računovođe) bičevani su.
4. korak
Zanimljivo je da se u župnim školama kažnjavanje šipkama ne koristi toliko za kaznena djela, koliko kao linč nad nemoćnim djetetom ili odraslom osobom. I ovo je činjenica. U župi mogu šibati šipkama s blagoslovom, na primjer, zbog sustavne zaostalosti učenika. Zanimljivo je da se bičevanje šipkama ovdje smatra sasvim normalnim, iako u očima moderne osobe izgleda divlje.
Korak 5
U Mađarskoj je bičevanje šipkama još uvijek službena kazna za određene propuste. Od davnina su mađarski zemljoposjednici smatrali svojom dužnošću javno odvagati 25 udaraca bičem svojim kmetovima. Potonji je ovu gestu smatrao velikom naklonošću vlasnika prema svojoj osobi. Seljačke žene zaljubile su se u muškarce koji su preživjeli brutalno bičevanje, jer su ih doživljavali kao stvarne heroje. U Rusiji se šibanje šipkama nastavilo sve do 19. stoljeća. Tada su gospoda bičevala svoje kmetove, sazivajući čitav kotar kako bi ovu kaznu pretvorila u javno poniženje. Seljaci koji su bili bičevani šipkama trudili su se da ne daju niti jedan zvuk.
Korak 6
Bičevanje šipkama, koje je preživjelo do danas, pravo je divljaštvo modernog društva. Norme humanosti i bontona nalažu svoje: moderna osoba može se kazniti radom, izgonom, novčanom kaznom, usamljenošću, ali ne i fizičkim zlostavljanjem.
