Završivši umjetničko djelo, autor obično kritički ocjenjuje rezultat svog djela. Tijekom revizije teksta, ponekad želite dati knjizi veću izražajnost kako biste čitatelju prenijeli glavnu ideju i značajke ideje. U tome vam može pomoći kratki i figurativni epigraf.
Što je epigraf
Epigraf se obično naziva prostrani aforizam, izreka, citat iz djela poznatog autora ili poslovica s kojom djelo započinje. Takav je umetak postavljen na sam početak eseja ili ispred svakog njegovog pojedinačnog dijela. Ispravno odabrani epigraf odražava značenje djela, ukazuje na njegov duh, izražava autorov stav prema svom stvaranju.
Upotreba epigrafa u književnim djelima nije obvezna norma. Promijenila su se javna raspoloženja, književna tradicija, a s njima su i epigrafi ušli u modu ili su izašli iz široke uporabe. Pravo korištenja ovog kratkog prethodnog teksta u cijelosti je na diskrecijskom pravu autora. Samo on može odlučiti je li epigraf u stanju pomoći čitatelju da bolje razumije misli koje su ugrađene u esej.
Epigraf se obično izrađuje u potpunosti s desne strane lista ili sa značajnim uvlakom na lijevoj strani, bez navodnika. Smatra se da ovaj dio teksta ne bi trebao zauzimati više od polovice širine stranice. Ako epigraf, koji je u obliku citata, ima prezime i inicijale autora, oni obično nakon njih ne stavljaju točku. Veličina fonta za tipkanje epigrafa trebala bi odgovarati glavnom tekstu djela ili biti nešto manja.
Kako odabrati pravi epigraf
Citati iz djela drugih autora najčešće se koriste kao epigrafi djela. Pri odabiru takvog odlomka treba se truditi da bude što kraći i sažetiji, ali istodobno točno odražava autorovu misao. Teško da ima smisla citirati opsežne i poduge citate. Prednost epigrafa je kratkoća i točnost izraza misli.
Vrlo široke mogućnosti pruža upotreba aforizama, koji se najčešće shvaćaju kao figurativne izreke velikih ljudi. Aforizam znanstvenika, uglednog književnika ili javne osobe kombinira izražajnost i cjelovitost misli. Međutim, nitko autoru ne zabranjuje da sam dođe do aforizma. Ako je izreka uspješna, čitatelj neće tražiti od autora potvrdu da je svjetski poznat, poznat i cijenjen u društvu.
Izreke, izreke, vicevi i drugi mali oblici narodne umjetnosti također se mogu široko koristiti u dizajnu epigrafa. Raspon takvih izreka prilično je širok, pa svaki autor za svoje djelo može odabrati narodni epigraf koji najviše odražava značajke teksta s kojim će se čitatelj uskoro upoznati. Važno je samo da se poslovica ili izreka kombiniraju s općim stilom pisanja i ne izlaze iz semantičkog raspona.
