Već više od 3000 godina legenda o plemenu hrabrih ratobornih žena koje žive na periferiji svijeta uzburkava umove čovječanstva. Njihove podvige i jedinstvene životne uvjete opisali su drevni grčki i rimski pisci, kao i moderne TV emisije i filmovi. Ima li istine u tim legendama i mitovima?
Upute
Korak 1
Amazonke se pojavljuju u Ilijadi
Jedno od prvih djela koje spominje Amazonke je Ilijada, Homerov ep, napisana negdje u 7. stoljeću prije Krista. Ženske ratnice spominju se u prolazu, napadajući Priama iz Troje, koji je bio smješten s vojskom na teritoriju moderne Turske. Nakon Homera, grčki su književnici dodavali sve više detalja o životu i podrijetlu tih ratnika.
Korak 2
Herkul i Amazonke
Jedan od 12 Herkulovih zadataka bilo je osvajanje čarobnog pojasa amazonske kraljice Hipolite. Da bi to izveo, Herkul je, zajedno s još jednim grčkim junakom, Tezejem, posjetio plemensku prijestolnicu Temiskuru na rijeci Shermodon, na južnoj obali Crnog mora. Herkul je ubio Hipolitu i dobio remen, a Tezej je sa sobom poveo Antiopu, kraljičinu sestru. Da bi spasili Antiopu, Amazonke su napale Grčku, gdje su poražene. Mitska bitka između Grka i Amazonki ovjekovječena je mramornom skulpturom koja je izložena u atenskom Partenonu.
3. korak
"Amazon" u prijevodu s grčkog znači "bez poprsja"
Drevni grčki i rimski pisci pripisivali su Amazonkama razne čudne tradicije. Riječ "Amazon" potječe iz iranskog ha-mazana i znači "ratnik". Međutim, Grci to prevode kao "bez poprsja". Možda su Grci toj riječi dali takvo značenje kako bi objasnili tradiciju Amazonki da im odsjeku desne grudi, što im je onemogućilo da točno pucaju iz luka. Međutim, grčke ilustracije Amazonki predstavljaju ih s obje dojke.
4. korak
Amazonke nisu samo mit
Amazonke su povezane s različitim teritorijima: s crnomorskom obalom Turske, s jugom Rusije, s Libijom, pa čak i s Atlantidom. U tom svjetlu nije iznenađujuće što se o Amazonkama misli kao o mitu. Posljednjih godina, zahvaljujući arheološkim istraživanjima, ta su se mišljenja počela mijenjati. Unatoč činjenici da su ruski arheolozi još sredinom 19. stoljeća otkrili kosture žena ratnica u crnomorskom području (zemlji između Crnog i Kaspijskog mora), njihovo postojanje nije pouzdano dokazano. Međutim, iskapanja ruskih i američkih istraživača pod vodstvom Janine Davis-Kimball iz Američkog euroazijskog istraživačkog instituta dokazala su da su se grčki mitovi dijelom temeljili na činjenicama.
