Prije 370 milijuna godina, mala ličinka utopila se u jednoj od močvara na teritoriju moderne Belgije. Nedavno otkriće malog fosila beskičmenjaka od strane belgijskih znanstvenika popunilo je veliku prazninu u paleontologiji.
Pronađeni fosil najdrevnijeg insekta dugačak je samo osam milimetara, ali njegova vrijednost za znanstveni svijet je neporeciva. Prije ovog otkrića istraživači drevnog života praktički nisu imali ostataka insekata, što bi se moglo pripisati vremenskom razdoblju između kraja devona i početka karbona. Stoga se jaz između 385 i 325 milijuna godina često nazivao "prazninom u povijesti šesteronoga".
Ovo je otkriće nazvano Strudiella devonica, napravljeno je u blizini grada Namur, smještenog u središtu Belgije. Molekularna analiza fosilne DNA koju su proveli znanstvenici potvrdila je dugogodišnju znanstvenu pretpostavku: određene su vrste insekata postojale u kasnom devonu.
Do sada se o najstarijim predstavnicima klase insekata znalo vrlo malo, prema znanstvenicima koji su provodili istraživanje. Imali su posebno dvije mandibule - čeljusti insekata iz Škotske, koje potječu iz devonskog razdoblja. Starost ovih fragmenata je oko četiri stotine milijuna godina. Nakon toga slijede nalazi koji datiraju iz razdoblja karbona, koje je započelo prije oko 350 milijuna godina. Tu spadaju vretenci s rasponom krila do 75 centimetara i žohari veličine pasa. Razdoblje između dviju čestica insekata pronađenih u Škotskoj i bezbrojnih hordi divova, prema znanstvenicima, do danas je bilo potpuno prazno.
Ličinka pronađena u Belgiji nema krila, ali znanstvenici su sigurni da su trebali narasti kad pojedinac dostigne punoljetnost. Ovo mišljenje potkrepljuje i oblik donje čeljusti - sličan onome u modernih skakavaca. Vjerojatno je da je Strudiella devonica zapravo ličinka krilatog kukca. Ako je to istina, onda možemo pretpostaviti da se u znanosti dogodila revolucija - pronađena ličinka potvrđuje da su kukci naučili letjeti mnogo ranije nego što su svjedočila prethodna otkrića. No, znanstvenici koji se bave ovom problematikom oprezni su i ne žure s zaključcima, jer se takvi zaključci ne mogu izvući iz jednog ne baš dobro očuvanog primjerka.
