Fizika omogućuje znanstveniku predviđanje budućnosti. Shvativši kojim se zakonom razvija određeni proces, sa sigurnošću se može reći što će se s objektom dogoditi nakon nekog vremena. Čini se da je ovo najmoćniji alat u rukama osobe! Ali ne: matematika je mnogo zanimljivija, jer pomaže nadmašiti bilo koji fizički eksperiment desecima godina, predviđajući ono što još nije otkriveno. Poput hipotetičkih čestica.
Odgovor na pitanje leži na površini: hipotetska čestica je ona koja još nije otkrivena - nije otkrivena ili registrirana. Donedavno je ovo bio, na primjer, Higgsov bozon. No postavlja se pitanje: odakle takav koncept, ako ga u praksi nitko nije naišao?
Dakle, moderna fizika "stoji" na kvantnoj teoriji polja, iz koje slijedi fizika elementarnih čestica. U osnovi, znanost se temelji na tezi da se sve u svemiru sastoji od toliko malih dijelova da ih je nemoguće podijeliti u bilo što drugo. Istodobno, čestice imaju potpuno različita svojstva i ništa ih ne može međusobno povezati.
Sve se uvjetno može podijeliti u dvije skupine: "supstancija" i "interakcija". Ako s prvom nema pitanja, onda je druga pokušaj na najosnovnijoj razini objasniti odakle dolaze gravitacija, magnetizam i druge sile. Važno je napomenuti da već u ovoj fazi sva znanost prelazi u čisto matematički aparat, vrlo slabo podložan eksperimentima.
Strast znanstvenika je pojednostaviti što je više moguće spajanjem svih elemenata zajedno - primjer za to je supersimetrija. Ovo je teorija (hipotetička, tj. Nedokazana) koja ujedinjuje materiju i interakciju u jedan sustav, omogućavajući jednoj da transformira jednu česticu u drugu (zapravo, da tvar napravi od čiste energije).
U dubini ove teorije rađaju se hipotetske čestice. Na matematičkoj razini svaka čestica koju poznajemo povezana je sa "supersimetričnim partnerom": t.j. nešto isto, ali sa znakom minus. Konkretno, upravo bi se od tih elemenata sastojala "tamna materija", čije je postojanje također dokazano samo na razini matematičke teorije.
U općenitom slučaju, više od desetak dodatnih čestica može se smatrati "hipotetičkim" (poput gravitona, koji bi objasnio gravitacijske interakcije) - ali ovaj je koncept nešto širi.
