U potrošačkom društvu važnu ulogu igraju ne samo troškovi neophodni za preživljavanje, već i razni predmeti koji pokazuju status njihovog vlasnika. Statusne stvari su oznaka kojom ljudi stvaraju svoj prvi dojam o sebi.
Stvari kao način pokazivanja statusa
Koncept statusa pojavio se u antici, kada su predstavnicima različitih društvenih slojeva bili potrebni određeni atributi koji su omogućavali nedvosmisleno utvrđivanje njihove socijalne i profesionalne pripadnosti. Status u društvu nije uvijek izravno ovisio o bogatstvu, na primjer, u srednjem vijeku pravo na nošenje oružja bilo je prerogativ plemićke klase i nikakvo bogatstvo neće pomoći običnom stanovniku da dobije ovu priliku.
S vremenom je pripadnost određenoj klasi počela igrati sve manju ulogu, a u suvremenom su svijetu materijalne mogućnosti praktički najvažniji pokazatelj statusa. Položaj u društvu izravno ovisi o prihodu, a određuje se koliko novca osoba može priuštiti da potroši na demonstraciju svog statusa. U pravilu su statusne stavke stavke čiji je trošak očito veći od cijene primjerene njihovoj funkcionalnosti. Ti predmeti mogu uključivati automobile, telefone, satove, odijela i kravate, uredski materijal, namještaj, pa čak i kućište.
Statusne stvari uključuju ne samo materijalne predmete. O položaju u društvu svjedoči odabir mjesta za odmor, prosječni račun u restoranu i škola u kojoj dijete studira.
Postoje određena pravila koja određuju minimalne razine troškova za određene stavke statusa u skladu s prihodom njihovog vlasnika. Primjerice, cijena sata trebala bi biti jednaka zbroju mjesečnog dohotka, a vrijednost automobila jednaka godišnjoj plaći. Nažalost, mnogi ljudi pokušavaju živjeti do višeg položaja u društvu nego što zapravo zauzimaju, na primjer, kupujući preskupi automobil ili telefon na kredit. Ideja statusnih stvari je upravo u tome što njihovo stjecanje ili gubitak nije vitalni problem za osobu, već je samo neophodan trošak.
Zablude o statusnim stvarima
Problem suvremenog društva je taj što ljudi stjecanje ove ili one stvari pogrešno smatraju načinom na koji mogu povećati svoj status, iako je zapravo obrnuto: položaj u društvu postaje razlog da je osoba prisiljena kupovati statusne stvari kako bi da odgovara određenoj razini. Razlog ove zablude leži u agresivnom marketingu: brojne reklame doslovno uvjeravaju ljude da im skupi sat ili automobil mogu promijeniti status.
Zaista bogati ljudi mogu si priuštiti da ne jure za statusnim stvarima. Primjerice, osnivač IKEA-e radije putuje javnim prijevozom i leti u ekonomskoj klasi.
Najveća pogreška u želji osobe da pokaže viši status nego što je zapravo jest stjecanje jeftinih kopija statusnih predmeta. To se posebno odnosi na poznate modele ručnih satova, koje se mnogi proizvođači u Kini obvezuju na krivotvorenje. Ovdje je problem u tome što ljudi koji zauzimaju zaista visok položaj u društvu odmah obraćaju pažnju na takve pokušaje probijanja u njihov krug. Prirodno, mišljenje osobe koja može nositi jeftinu kopiju poznate marke automatski se kvari, pa je puno bolje nositi sat koji si možete priuštiti po statusu.
