Pedagogija je znanost koja uključuje stoljetna iskustva u poučavanju i odgoju. Socijalni pedagog daje ogroman doprinos obrazovnom i odgojnom procesu. Iskustvo u ovom području pomaže i samom učitelju u životu.
Socijalna pedagogija kao grana pedagogije
Pedagogija je naporan svakodnevni posao koji učitelja uči uzornom ponašanju i visokoj samokontroli. Socijalni učitelj je zahtjevan prema sebi, u kontinuiranoj je potrazi za pravim rješenjem, jer je njegova zadaća prenijeti znanje i oblikovati skladno razvijenu ličnost.
Socijalna pedagogija u cjelini, kao umijeće poučavanja i odgoja, pomaže usmjeravanje učiteljevog razmišljanja prema uspostavljanju socijalnih odnosa u društvu. Socijalni pedagog radi s djecom i adolescentima iz porodica u nepovoljnom položaju, siromašnih ili brojnih obitelji, kao i s njihovim roditeljima. Njegove aktivnosti usmjerene su na rješavanje osobnih i socijalnih problema djece i adolescenata, pomažući im u zaštiti njihovih prava i sloboda.
Socijalni odgajatelj doprinosi stvaranju okruženja psihološke udobnosti, sigurnosti; poduzima mjere za zaštitu njihovih prava i sloboda. Dakle, socijalna pedagogija pruža važno iskustvo na polju odnosa, objašnjavajući osobine u ponašanju osobe i njezine motive, pokazuje načine i metode rješavanja problema.
Socijalna pedagogija pruža odgojitelju važno životno iskustvo u rješavanju problema
Naravno, ova aktivnost ostavlja svojevrsni trag na učiteljevo razmišljanje i ponašanje. Dakle, profesionalni mentalitet postavlja stavove i vrijednosti socijalnom učitelju, razvija korisne osobne i profesionalne osobine.
Socijalna pedagogija uči izdržljivosti, strpljenju i ustrajnosti. Napokon, rad s djecom iz problematičnih obitelji izvrstan je posao. Učenici rehabilitacijskih centara, obrazovnih i drugih ustanova, nesumnjivo, moraju ispraviti svoje ponašanje kako bi se u budućnosti mogli naći u životu i postati ugledni građani.
Socijalni pedagog razumije da traumatiziranoj djeci treba pomoć. Učenici iz obitelji u nepovoljnom položaju ne isključuju mogućnost razvoja mentalnih poremećaja, što u budućnosti može dovesti do asocijalnog ponašanja u društvu i nezakonitih radnji. Učitelj se bavi moralnim odgojem takve djece kako bi naučila moralne norme i zabrane te otkrila duhovno bogatstvo u sebi.
Socijalna pedagogija podučava učitelja uspostavljanju odnosa s ljudima koji trebaju pomoć. Dijete iz obitelji u nepovoljnom položaju često se razlikuje mentalnim zdravljem i inteligencijom od djeteta iz punopravne obitelji. Zadatak je socijalnog odgajatelja usmjeravanje potencijala problematične djece u pravom smjeru, pomoći u razvoju njihovih sposobnosti i talenata.
Socijalni pedagog razvija vještine komunikacije i empatije koje mu pomažu uočiti i razumjeti osjećaje drugih. Samo iskustvo rada s djecom iz obitelji u nepovoljnom položaju pruža nastavniku priliku da izbjegne brojne pogreške u životnim situacijama.
Socijalna pedagogija usmjerava učitelja prema analitičkom razmišljanju. Rad s problematičnom djecom zahtijeva sposobnost analize uzroka njihovog destruktivnog ponašanja, kao i pronalaženje načina za rješavanje problema i ublažavanje posljedica. Pedagogija u pravilu uči biti svjestan rezultata svojih djela. Dakle, socijalni učitelj razvija potrebne osobne osobine, poput organizacije, odgovornosti i inicijative. Smatra se da je zanimanje socijalnog pedagoga poziv. Napokon, ne odlučuju se svi odlučiti za put učitelja, nužno je nutarnje uvjerenje i svijest da je rad s djecom čovjekova sudbina.
