"Tu je pas pokopan!" - tako kažu kad žele naglasiti da je trag napokon pronađen, napokon uspjeli doći do dna pravih uzroka nekih događaja. Odakle taj izraz?
Ne postoji konsenzus o podrijetlu ove fraze za ulov. Govore o najmanje tri "psa", a samo u dva slučaja zapravo se radi o ovoj životinji.
Pas Ksantip
Jedna od inačica odnosi se na doba antike, točnije - na doba grčko-perzijskih ratova. 480. godine vojska perzijskog kralja Kserksa preselila se u Atenu. Grčka se flota opirala, koncentrirajući se u uskom tjesnacu koji je odvajao otok Salamisu od kopna. Njime je zapovijedao Atenjan Ksantip, sin Arifron. Taj je čovjek poznat i po tome što je poznati atenski zapovjednik i državnik Perikle bio njegov sin.
Bilo je vrlo opasno boraviti u Ateni i odlučeno je evakuirati civile u Salamisu. Zajedno s njima, Xanthippus je poslao svog voljenog psa. Ali odana životinja nije željela napustiti vlasnika. Pas se bacio s broda u more i doplivao natrag do Ksantipa. Pokazalo se da je takav podvig izvan snage psa, odmah je umrla od iscrpljenosti.
Xanthippus, šokiran odanošću svog četveronožnog prijatelja, podigao je psu spomenik. Bilo je mnogo onih koji su to željeli pogledati i uzviknuli su: "Ovdje je pas pokopan!", Postigavši cilj svog putovanja.
Pas Sigismunda Altensheiga
Slična priča govori se i o austrijskom vojniku Sigismundu Altenscheigu. Ovaj je čovjek imao i voljenog psa koji je pratio vlasnika u svim vojnim pohodima. Jednom je pas čak spasio život Sigismundu, ali ona je sama umrla. To se dogodilo u Holandiji. Zahvalni vlasnik svečano je pokopao svog voljenog psa i - baš kao nekada Xantippus - stavio spomenik na njegov grob. Ali kasnije ga nije bilo lako pronaći, a kad je sljedeći putnik ipak uspio, oduševljeno je uzviknuo: "Dakle, ovdje je pas pokopan!"
Je li bio pas?
Gore navedene hipoteze sugeriraju da je podrijetlo ove frazeološke jedinice povezano s nekim vrlo stvarnim psima. Koliko su povijesno točne priče povezane s njima, druga je stvar. Ali neki su istraživači uvjereni da fraza ulova zapravo nije povezana s bilo kojim psom. Moglo je doći iz žargona za lov na blago.
Potraga za blagom uvijek je bila okružena tajanstvenim aureolom. Vjerovalo se da su se na blage nametale uroke, prijeteći otmičaru svakakvim nevoljama, da su ih čuvali zli duhovi. I tu je u igru ušlo drevno pravilo: što manje duhovi znaju o ljudskim poslovima, to je manja vjerojatnost da će nečemu naštetiti. Kako bi prevarili zle duhove koji čuvaju blago, lovci na blago alegorijski su raspravljali o svojim poslovima, posebno se blago u njihovom govoru nazivalo "psom". Dakle, "ovdje je pas pokopan" - znači "ovdje je zakopano blago".
